n -s mucanje

См. также в других словарях:

• mucanje — mȕcānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. mucati 2. psih. poremećaj komuniciranja obilježen smetnjom u fluentnosti i vremenskom obrascu govora ETIMOLOGIJA vidi mucati …   Hrvatski jezični portal

• pselizam — pselìzam m <G zma> DEFINICIJA psih. isprekidano govorenje, sa zapinjanjem i ponavljanjem pojedinih slogova; mucanje, tepanje ETIMOLOGIJA grč. psellismós: mucanje ≃ psellízein: mucati …   Hrvatski jezični portal

• gȍvōrnī — gȍvōrn|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na govor 2. {{001f}}svojstven svakodnevnom nekonvencionalnom razgovornom jeziku [∼i oblici; ∼i jezik] ∆ {{001f}}∼a emisija emisija koja se sastoji od teksta što se govori ili u kojoj takav tekst čini… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• spazmofemija — spazmofèmija ž DEFINICIJA pat. psihogeni poremećaj govora; očituje se u ponavljanju riječi i prekidima u govoru; mucanje ETIMOLOGIJA v. spazma + grč. phḗmē: govor …   Hrvatski jezični portal

• reticencija — reticèncija ž DEFINICIJA 1. prelaženje preko čijih riječi ili postupaka; prešućivanje, ogluha 2. općenito, mučanje, šutnja 3. retor. govornička figura u kojoj se trenutnom šutnjom označuje ili naglašava predmet ETIMOLOGIJA lat. reticentia ≃… …   Hrvatski jezični portal

• disfemija — disfèmija ž DEFINICIJA pat. teškoća u artikulaciji riječi kod govora, govorna mana; mucanje ETIMOLOGIJA dis 1 + grč. phḗmē: govor …   Hrvatski jezični portal

• dizartrija — dizàrtrija ž DEFINICIJA pat. govorni poremećaj, nejasan izgovor zbog poremećene artikulacije glasova; mucanje ETIMOLOGIJA nlat. dysarthia ≃ dis 1 + grč. árthron: spoj, vez …   Hrvatski jezični portal

• govorni — gȍvōrnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na govor 2. svojstven svakodnevnom nekonvencionalnom razgovornom jeziku [govorni oblici; govorni jezik] SINTAGMA govorna emisija emisija koja se sastoji od teksta što se govori ili u kojoj takav tekst… …   Hrvatski jezični portal